PROLJETNA VILINSKA GOZBA

„Sinoć sam sa vilama i patuljcima razgovarala o proljeću. Rekli su mi da oni znaju kada proljeće dolazi, jer tada jedna sasvim posebna, topla i blaga magija zavlada šumom i u nju udahne boje.

Visibabe, jaglaci, šafrani, maćuhice, novo mlado lišće, tanke zelene iglice borova... eksplozija tonova, mirisa i zvukova divni su proizvodi te magije!

Vani je tada mlako, reče mi šumski patuljak, a kiše su svježe i u svakoj kapi jedan je život.“

(Iz rubrike 100% handmade magazina Azra family, mart/ožujak 2016. A.B.)

...ispričali smo od tada još tajanstvenih priča o vilama i proljeću. O tome da se vile rađaju iz kapi jutarnje rose zarobljenih u raznobojnom livadskom cvijeću. O tome da vile možeš vidjeti ako i samo ako duboko u svom srcu vjeruješ da su one tu. Da odrasli u svojim srcima nemaju vjere i mjesta za vile. Da se vile mogu i naljutiti. Da vile znaju sve o ljekovitim travama. Da vile najviše vole da jedu slatkiše... i da komuniciraju putem cvjetnih poruka.

Iz knjige: Return to Faryopolis, Flower Fairies, 2008.

U čast vilama, vilenjacima i svima onima koji se tako osjećaju, pripremili smo posebne poslastice od cvijeća, pa rado s vama dijelimo trikove i savjete kako da od svoje svakodnevne trpeze napravite pravu proljetnu vilinsku gozbu ili savršen dar sa porukom za nekoga srcu bliskog.

Maćuhica (Viola tricolore, Pansy, Johnny jump up): Ljubav, Magija kiše, Vidovitost ...ali i Loša sreća, ako se poklanja muškarcu.

Tratinčica (Bellis perenis, Daisy): Sreća, Zdravlje, Veselje, Zaštita...

Jaglac, proljetni (Primula veris, Cowslip): Iscjeliteljske moći, Mladost, Pronalazak blaga...

Prije svega nešto o sakupljanju jestivog cvijeća. Za naše delicije koristili smo poljske maćuhice, tratinčice i proljetne jaglace, te pokoji mladi listić kunice i ljubičaste žare.

Kada beremo bilo cvijeće, bilo ljekovite trave najbolje je ubrati samo ono što vam treba. Ja tako pažljivo biram samo najljepše primjerke koje znam da ću iskoristiti. Berem što ranije za sunčanog dana, dok sunce još nije visoko, pa je cvijeće otvoreno i sadrži dosta vlage, ali na njemu još uvijek nema popodnevnih bubica, tako da ga ne moram kasnije prati (ako je teren siguran). Cvjetiće onda stavim odmah u čašu s vodom, da ne povenu dok dođemo kući, jer obično beremo za nekih cjelodnevnih izbivanja. Kod transporta prospem vodu, ali cvijeće stavim u pokvašenu maramicu ili komad toalet papira.

Jestivo cvijeće možete konzumirati svježe u salatama i sendvičima ili na tortama i kolačima, ali možete ga i konzervirati šećerom, pa tako zarobiti njegovu ljepotu sve do hladnih zimskih dana.

...a možete napraviti i najmagičnije cvijetne kekse na koje ama baš niko neće ostati ravnodušan. Za savjete i recepte pogledajte nastavak teksta.

Ušećereno poljsko jestivo cvijeće:

U jednoj zdjelici lagano umutiti jedno bjelance, tek da se počne stvarati pjena. U drugu zdjelu nasuti šećer u prahu. Cvjetić prvo umočiti u bjelanjak, zatim dobro u šećer s obje strane, otresti višak šećera i staviti na papir za pečenje. Ukoliko su cvjetići sitni i nježni, ja često koristim i akvarel kist za nanošenje bjelanceta, jer se latice znaju slijepiti pri izlasku iz bjelanceta. A šećer onda posipam kroz cjediljku. Treba dosta vremena i ljubavi, ali rezultat obećava zadovoljstvo.

Sušiti barem 24 sata na tamnom, suhom, ali prozračnom mjestu. Ušećerene i osušene cvjetiće možete grickati, staviti na neki desert ili čuvati u dobro zatvorenoj staklenki čak do 12 mjeseci.

Vilinski cvjetni keksi:

Definitivno post koji je prošle godine donio najviše instagramskih srca, bio je baš ovaj.

Za ovu deliciju trebaćete prije svega onom svom sakupljenom cvijeću dobro odrezati peteljke i staviti ga između 2 sloja papira za pečenje, te dobro pritisnuti kakvom enciklopedijom da se presuju koji sat. Dok ne napravite kekse i dok se oni ne ohlade.

Keksi mogu zapravo biti bilo koji, bitno je samo da imaju dovoljno ravne površine da se cvjetić zalijepi.

Ja umiješam puter i "rohohr" šećer (djelomično rafinirani, ali je dosta svijetao, pa ne kvari boju keksa, za tamnije kolače koristim kokosov, muscovado ili čak hurme).

Kada je smjesa pjenasta dodam jedno jaje (može i laneno), malo limunove korice i brašno.

Najčešće za kekse koristim 1/2 zobenog (tj. sameljem u mlinu za kafu g-free zobene pahuljice) i 1/2 rižinog. Smjesu umiješate toliko gusto dok ne mognete razvući tijesto debljine 4-5 mm.

Ako imate u kući male ruke, one će vam rado pomoći ovo mijestiti, ali i kalupima oblikovati keksiće.

Pecite sa ventilatorom ne iznad 150°C, najbolje na 130°C, malo više od pola sata, četrdesetak minuta, da se dobro osuše, ali pazite da ne promijene boju mnogo.

Pečene kekse dobro ohladiti, pa onda pripremiti opet ono blago umućeno bjelance kojim ćete sada premazati gornju stranu keksa, na to postaviti svoje presovano cvijeće, još malo preko premazati bjelancetom i posuti kristal šećerom. Ako bude šećer u prahu neće se dobro vidjeti cvjetići.

I još jedan savjet, probala sam ja i stavljati cvjetiće na tijesto prije samog pečenja, ali u tom slučaju cvijeće izgubi 90% boje pa doživljaj nije ni približan ovome sa presovanim cvijećem.

Ostajte mi magični!

Arma