MAGNOLIA MADNESS

Kratki opis i pokoji recept...

April je i snijeg. Planina još nije oživjela, tek poneki šafran, ništa za ubrati, bezbojna depresija... i onda me mama obraduje slikom propupale Magnolije iz njene bašte. Nije mi bilo teško po kutiju mirisnih debelih cvjetova skoknuti do Sarajeva. I ljubav je počela. Prvi put Magnolija i ja same. Sjednem da pročitam prvo koju riječ o njoj... i kaže ovako:

...da postoji 80-ak vrsta Magnolije.

...da je starija od trava i pčela i da potiče još iz doba Krede. Da je cvijet zato tako robustan, jer su bube oprašivači nekada bile dosta veće od današnjih pčela i ostalih insekata koji se time bave.

...da se od vajkada koristi u medicinske svrhe kora magnolije, tj. ekstrakt kore magnolije, posebno u kineskoj i japanskoj tradicionalnoj medicini.

...da potiče iz Azije.

...da se danas koristi u kozmetičkoj industriji, za smanjenje crvenila i poboljšanje hidratacije i elastičnosti kože.

...da se pripravci na bazi ekstrakta kore Magnolije koriste za liječenja raznih bolesti i stanja od kojih su neka: anksioznost, napetost, nervoza i nesanica, te utiče povoljno na kardiovaskularni, dišni, probavni i mišićni sustav.

... da je cvijet magnolije jestiv!

E baš taj jestivi cvijet je predmet ovog posta. Sve vrste su jestive, ali ukusi variraju u odnosu na boju cvijeta. Bijeli imaju nježniju aromu, dok tamniji dobijaju na gorčini i mirisu. Ponekada đumbirast ili čak miris i ukus kordamoma. Ova moja Magnolia x soulangeana podsjeća poprilično na radič. Dok je miris dosta parfemast, pa sam je odlučila pripremiti i na slano i na slatko.

Najjednostavnije je bilo početi sa svježom salatom, zatim sam jedan dio ukiselila i na posljetku, jer se ipak radi o cvijetu, priredila sam i jedan slatkiš.

Nadajući se da ću vas ohrabriti da i sami nešto od ovoga iskušate recepte stavljam u nastavku.

Svježa salata sa Magnolijom:

Za salatu (kao uostalom i za sve) sam koristila samo čitave latice cvijeta. Dodala sam ih rukoli, komadićima zelene jabuke i začinila solju, paprom, maslinovim uljem i sokom mandarine.

Napomena: Kada se prerežu ili pokidaju latice brzo gube svoju boju. Tako da ih treba sjeći netom prije posluživanja. U zatvorenoj plastičnoj kutiji, neoprani mogu stajati u frižideru do 7 dana.

Ukiseljena Magnolija:

Latice magnolije oprati, posušiti, pa nasjeckati poprečno na tanke trake. Za malenu teglu sa slike dovoljno je 20-ak latica. U šerpici zakuhati jednaku količinu vode i nekog bijelog sirćeta (ja sam koristila rižino), 1 kašiku šećera i 1 kašičicu soli. Isključiti vatru, trake magnolije prvo potopiti u ovaj topli rastvor i promiješati, pa tek onda sve zajedno presuti u teglu i dobro zatvoriti.

Ušećerene latice Magnolije:

Latice oprati i dobro prosušiti. U zdjelici lagano umutiti jedno bjelance, tek da se počne stvarati pjena. U drugu zdjelu nasuti šećer u prahu. Laticu prvo umočiti u bjelanjak, zatim dobro u šećer s obje strane, otresti višak šećera i staviti na papir za pečenje. Sušiti barem 24 sata na tamnom, suhom, ali prozračnom mjestu. Ušećerene i prosušene gube svoju gorčinu, a do izražaja dolazi njihova parfemastost.

Ovako pripremljenje latice mogu u staklenoj tegli stajati 15-ak dana. Polako će početi poslije toga mijenjati boju, pa se nažalost ne mogu čuvati duže.

Ali kako je sva draž u pripremanju i konzumiranju samoniklih ili ukrasnih biljaka u njihovom sezonskom prisustvu i njihovim smjenama, vjerujem da će se i ove latice brzo naći na nekoj ukusnoj torti ili najobičnijem biskvitnom tijestu.

Do neke nove travke ili cvjetića, ostajte mi veseli!

Arma